Avantura I - Bijeg

Definitivno bolja promjena . Odlučio sam nešto napraviti ...
Izvadio sam bodež i upitao ju - "Koliko mi vjeruješ ?"

''Št-t-o radiš?'' pitala sam ga kad je izvadio bdež. Nije valjda bio jedan od očevih uhoda?
''Sjevernjačo, smiri se, neću ti nauditi.''
''Mora da zato držiš nož,'' da nije bilo tragično, bilo bi smiješno.
''Slušaj, mala, pokušavam te zaštititi. Nisi pomislila da te možda neću moći zauvijek pratiti.''
''Što ćeš napraviti?''
''Ima jedan znak, koji koristimo mi šumari, krug sa slovom N, on označava ljude koji traže zaštitu od nas, ili bar smještaj za jednu noć.''
''I što s tim?''
''Trebao bi ti...taj znak urezati na stražnju stranu lista i tako ćeš imati zaštitu kod svakog šumara.''
''UREZATI? U moju nogu?''
''Ako želiš zaštitu.. Mala, ja te neću moći zauvijek štititi.''
pa, govorio je istinu.
.......

sat vremena poslije sam proklinjala njegov rod dok sam pokušavala ljekovitim travama koje mi je donio smanjiti bol. Nije bila velika rana, ali je peklo i boljelo....

''Ostani tu trenutak, mala, idem po neke trav ekoje će ti pomoći kod boli.''
''Mislim da si dovoljno pomogao, glupi šumaru. Znak raspoznavanja? Mislim da bi se sasvim dobro snašla i kad bi imala obe nogge mobilne, a ne samo jednu!''
''Ako nešto mrzim, onda su to umišljene kćerkice velikih faca koje odluče postati magovi,'' promrmnjao je on i otišao. Izgubio se u grmlju.
''Prokleti šum...'' nisam dovršila rečenicu.
''Da nisi ni pokušala sa čarolijama, bacio sam na tebe čini i onemogućio ti moći,'' netko mi je šapnuo na uho i uvjerila sam se da govori istinu kad sam mu pokušala spržiti dupe. Srećom, još sam imala upravljanje zrakom, to nije bila naučena vještina, nije mi ju mogo oduz...
Jak udarac u glavu.

Nečujno sam klizila kroz šje bila moje područje.Čak bi me i šumari teško primjetili.Šuma je bila moje utočište,ona mi je pružala utjehu,i moja čula su se izoštravala u šumi.Osvrnula sam se oko sebe.Tri ekipe suje pratile.Njen otac(uopće mi se nije sviđao),neki mladi vilenjak(arogaNTAN do bola) i ... nešto.On joj je bio za petama,dok se ona naizmjenično svađala i mirila sa jednim šumarom.Nisam mogla da je upozorim a da ne skrenem na sebe pozornost toga,ali zato sam mogla da malo zamajavam njene ostale progonioce.Došapnula sam drveću par riječi,i one su se pronijele šumom.To bi ih trebalo zadržati za neko vrijeme,ali ono ju je i dalje pratilo.Krenula sam da bacim čini,ali neko mi je zaklopio usta šakom,i držao mi je ruke u čvrstom stisku.

"Šta jedna visokorodna vilovnjakinja radi šunjajući se po šumi?"
Pa glupane,kad bi mi skinuo šaku sa usta možda bih ti i odgovorila...
"Čujem te.Hajde,govori." Sklonio je šaku,ali mi je i dalje držao ruke.
"Pokušavam pomoći prijateljici.je,a ona je sama sa nekim...šumarom."
"U redu.Pomoći ću ti.Taj je šumar moj prijatelj.Ali moraš biti tiha."
"Pa i jesam tiha,ti..."
"Ne,nisi.Kako misliš da sam te uhvatio?Previše si glasna,ali dobro,šta je tu je.Samo pripazi na onu sovu,mogla bi te vidjeti.Bolje stavi tu kapuljaču."
Krenuli smo dalje.Nisam mu vidjela lice,ali njegov govor mi se nije činio neprijateljski.
Onaj šumar je urezivao Asen`nay nešto u nogu.Ona se opet svađala s njim,a i on je izgledao zlovoljan.Otišao je i ostavio ju je samu,ali u tom trenutku ona prilika joj se prikrala.Ona je očigledno pokušala nešto da učini,ali on ju je udrio u glavu.Krv mi je proključala.Zavoljela sam tu curu,iako sam je tek upoznala.Iskočila sam naprijed i zaurlala.Odbacila sam ga do jednog drveta,i on se tiho odvukao u taku.Ali nije bilo vremena za gubljenje.Stigla sam do djevojke,i sagnula se nad njom...

(nadam se da je ovo ok )

Buka . Previše buke za šumu .
Dojurio sam do Sjevernjače , i vidjeo neku vilenjakinju iznad nje .
Izvadio sam strijelu i nategnuo luk ...
"Preporučam da se maknete od nje , gospo ... Ili vam je draža strijela u oku ?"

Asen`nay je krvarila.Onaj stvor ju je udario previše jako.Stavila sam ruku na njenu glavu i promrmljala nešto.U tom trenutku sam začula nečiji glas.Bio je to onaj šumar koji je bio sa Asen`nay.
"Preporučam da se maknete od nje , gospo ... Ili vam je draža strijela u oku ?"
"Oh,ne budali.Do sada sam je mogla već ubiti da sam htjela.Bolje spusti tu strijelu i pusti me da radim u miru.Nisi ju trebao ostaviti samu,vidiš šta se dogodilo!"
Za trenutak se doimao iznenađen,a onda sam shvatila da sam pretjerala.Dotakla sam njegove misli i uvjerila ga da sam mu prijatelj.
"Pomozi mi da je ponesemo.Nešto vas prati,ali ne znam šta.Tvoj prijatelj..."
Okrenula se,a onog šumara nije bilo.Da li je on stvarno bio dobar,ili neka uhoda?Poslije ću misliti o tome.
"Nije važno.Moramo se skloniti sa otvorenog,jer još dvije ju skupine prate.Hajde,požuri.Ono će se vratiti uskoro..."

Prokleta sova!!!Ali nešto mi se i ne čini da je to bila sova...previše je moćna za jednu sovu!Šumar je pao,ali nije se činilo da je ozbiljno povrijeđen...mada,ko zna? "ONO" je otelo Asen`nay i pošla bih za njim,ali mi je prokleta sova opet prepriječila put!!!Oprljila sam joj stražnjicu.Tamo perje više neće rasti...Ali za to vrijeme "ono" je nestalo između drveća.Prišla sam šumaru,kada me je nešto,ili neko,saplelo...

Strijela mi se zabila ispod lopatice .
K vragu !
Krenuo sam se ustati , ali zbog stijele u lopatici , nisam mogao .
Vilenjakinja ( prijateljica ? ) mi je prišla , ali ju je nešto povuklo . Dobacio sam joj svoj mač .
"Drži !"

Mač je bio vilenjački,veoma lijepo izrađen.Ali,ja sam ,hmm,paa,malo neiskusna što se toga tiče.Ali dobro.Uhvatila sam ga i okrenula se.A tamo je bio on.

Onaj koji mi je ubio sestru.

Smješio se,kao da mu je drago da me vidi.

"Prošli put sam promašio,i usmrtio tvoju sestru umjesto tebe,ali ovaj put neću promašiti!"
Napao me je mačem.Znala sam da su moje čarolije protiv njega baskorisne,pa sam pokušala da se branim mačem.Ali,prije nego što sam to shvatila,on mi je izbio mač iz ruke i stavio mi svoj mač pod grlo.Pomicala sam se unazad,a ruka me je boljela.Saplela sam se.

Prokletstvo!

Nasmijao se ledenim smijehom.

Izgubiću...

"Napokon,prava sestra je došla na red."

Trebalo mi je čudo da se spasem od ovoga.

"Upomoć..."

Ignorirao sam bol , i zabio čitavu svoju težinu u napadača !
Dosta je ovih sranja ...
Počeo sam se hrvati s neprijateljem . I nisam bio siguran u svoju pobjedu ...
"Mala , a da mi pomogneš ?"

Nije mi stigla pomoći .
Šuma se zatresla .
Taa-duum . Taa-duum ....
"Ne može biti ..."
Jedini ne-šumar koji me ozbiljno shvatio oko one ogromne divlje svinje je bila Sjevernjača .
Taa-duum .
Koraci su zvučali kao da netko udara u vojne bubnjeve .
"Budale , bježite !" Ovo sam viknuo svima .
Najednom , pojavio se predamnom .
Ogromna divlja svinja .
Duh čuvar šume .
Kleknuo sam na koljena ...

On bi mene onesvijestio... Mislim da mu to neće ići...
Naravno da sam se pretvarala.
Jak zamah vjetra u njegovu sovu i ona je pala na tlo, onesviještena, zatim sad malčice spržila onog tipa koji me poprilično nespretno pokušao onesvijestiti.
A onda....taa-dum, taa-dum...
Okrenua sam se. Emereth je stajao oči u oči s onim što je bila najveća divlja svinja koju sam kad vidjela. Kleknuo je.
Malo dalje, cura koju sam poznavala se borila sa nekim. Očito je gubila.
Pogledala sam opet Emeretha koji je klečao i Elizabeth i odlučila se. Potrčala sam prema Elizaethinu napadaču i prije nego što se snašao, napala ga s leđa i otela mač iz ruke. Namjestila sam se između njega i Elizabeth, pokušavajuć zanemariti bol u nozi i držeći mač pod njegovim grlom.U glavi mi je bubnjalo.....

Tko bi ga rekao ?
Duh šume je preuzeo duh onog ... Tipa .
Jadnik niti ne kuži da bi ga duh mogao proždrjeti .
Ili izbaciti na granici šume . Kako god da bilo ...
Okrenuo sam se ...
"jeste vas dvije uredu ?"

Asen`nay mi je dotrčala u pomoć.Živa je!Držala mu je mač pod grlom,ali sam vidjela da drhti.Čula sam neku buku.Ah,to je bio samo Čuvar Šume.On će pomoći šumaru,tako sam mu rekla.Ubica moje sestre je krenuo u napad,ali ja sam skupila posljednju snagu i odbacila ga od Asen`nay koja je baš u tom trenutku kleknula jer ju je noga boljela.On je ležao na tlu.Jednim zamahom ruke sklonila sam njegov mač,drugim mu blokirala čarolije(ne znam koliko ću dugo izdržati).
"Mislio si da me ubiješ.Zašto?"
"Nikada ti to neću reći."
Moja magijska brana je popuštala,ali znala sam šta treba učiniti.
"Dobro onda,umrijećeš!" I u tom trenutku bih mu zabila mač u srce,da moja magijska brana nije popustila.

Prejak je za mene...

Mučio me je.Pla sam na koljena.Čula sam Asen`nayin uzdah iza mene,ali ni ona ništa nije mogla učiniti.Fizička bol ju je oslabila.Ponovo je uzeo mač.Duh Šume je nestao.Ja sam bila slaba.Spremao se da me ubije,a ja nisam ništa mogla učiniti.U tom trenutku me presječe jedno pitanje.

"jeste vas dvije uredu ?"
"da li izgledamo kao da smo ure..."

''Bit ćemo u redu,'' jedva sam prošaptala, a onda legla na travu, u glavi mi se još uvijek vrtjelo od udarca i odmah nakon toga preforsiranja čarolija.
''Sjevernačo?'' zovnuo je Emereth.
''Imaš li vode?'' pitala sam. Pružio mi je svoju čuturicu i pohlepno sam se napila.
''Dok si ti skupljao trave, glupi šumaru....'' počela sam, napola se smijući, u šali.
''Ajde,mala, dobro ste sad. Sredio sam Elizabethina napadača. Moramo krenuti.''
Elizabeth, koja je cjelo vrijeme šutjela, sad je samo prošaptala ''Hvala,'' i priohvatila čuturicu koju sam joj pružila.
''Ne idem ja nigdje dok se ne odmorim,'' opet mi se vratio stari prkos.
''Nisma ni ja odmoran, ali kad već izazivaš...'' pomogao je elizabeth da ustane, a onda se sagnuo do mene i prebacio me preko ramena.
''Glupi šumaru! Spuštaj me dolje! Odmah! Emeeereeeth!''

Njena se umišljenost može rješiti na samo jedan način ...
"Mala , želiš li da opet dođe čuvar ?"
Odmah se smirila .
"Jedva sam smirio duha . Večina šumara ne vidi duha čuvara dvaput u životu ."
Sjevernjaču je ovo zanimalo .
"A koliko puta ga srečete ?"
"Jednom . Na ritualu na kojem postajemo šumari ... No o tome kasnije , može ?"

Nakon pola sata osjetila sam njegov umor i došlo mi ga je žao.
''Daj me spusti, šumaru,'' rekla sam prkosno. Nismo se zvali imenima, očito.
''Ne, bojim se da ne ozlijediš svoje cijenjene nožice dok budeš hodala kroz neravnnu šumu.''
''Spusti me! Odmah!''
Spustio me.
''Sad tu stani, '' naredial sam.
''Molim?' pitao je začuđeno.
''Umoran si. Sjedni dolje. I imaš tu porezotinu na vratu. Pripravit ću ti napitak koji će te odmoriti.''
Pogled kojim me gledao je bio začuđen, ovo nije očekivao.

Ovo me iznenadilo .
Ali bio sam preumoran da se žalim . S čime tove vas princeze ?
Nakon pola sata pripremanja i grijanja napitka , došlo je vrijeme da ga popijem .
"Ovo neki otrov ?" Sjevernjača me pogledala onim probadam-te-šumarki-okotu-pogledom .
"Onda ... Na iskap !"
Popio sam napitak . Imao je okus ... Poput rigotine mješane s trulim mesom .
Ali .. Osječao sam se jačim , odmornijim !
"Možete li sada se pobrinuti za ovu ranu na lopatici ? BOli kao sam vrag ..."

"Dajte se prestanite svađat,molim vas.Emereth,ja ću ti pomoći."
Prošaptala sam to i prišla mu.
"Prvo moraš da se skineš.Ne gledaj me tako,skidaj se,odmah!"Odlučnost mi se vratila.Skupljala sam snagu.
Izvadila sam mu strijelu iz lopatice,ali mali djelić je ostao u njoj.Bojala sam se da strijela nije otrovana,ali nisam mu to mogla reći.
"Možeš li biti miran malo?Moram ti izvaditi jedan djelić iz leđa.Stisni zube,boljet će."
Nasmijao se.
"Mala,ja sam Šumar.Navikao sam na bol."
Polako sam mu izvadila vrh strijele iz rane.Osjetila sam kako se grči.
"Dobro,sad dezinfekcija.Asen`nay,možeš li molim te otići i donijeti mi onu travu..." Šapnula sam joj ime.Klimnula je glavom i otišla. "Čuvaj se!" Doviknula sam.
"Pa,jesi li i ti princeza?"
"Na neki način.I moj otac je član Savjeta,ali ja sam sa mora.Da,može se reći da sam princeza."
"Pa zašto si ovdje?Zašto nam pomažeš?"
"Pa zapravo i ne znam.Ustvari,shvatila sam da je moj otac jedan zli kreten koji bi htio da zavlada zemljama okolo našeg doma,a i šire.Ne znam kako to planira,ali...Znaš,mislim da tu ima nečega više od onog što sam načula jedne večeri."
Zamislio se.
"Budi miran.Nisam sigurna da li je rana otrovana.Nadajmo se da nije."
Asen`nay se vratila.Uzela sam travu od nje i stavila je na njegovu ranu.To ju je dezinfektiralo.Stavila sam ruku na njegova leđa.
"Liječi" promrmljala sam.Osjetila sam val magije kako prolazi kroz moju ruku i širi se po njegovom tijelu.Stajala sam tamo dugo...a onda sam osjetila slabost.Međutim,šumar je bio dobro.Pokušala sam se nasmijati.
"Hajdemo dalje."
"U redu." rekla sam,a onda mi je glava počela pucati.

Vrati se Elizabeth...
Ne...
Vrati se,trebaš mi...
Ne,neću,nikad....
Ti ćeš biti moja kraljica...
Ne...ti si mi otac...
Nisam...vrati mi se...
Nee...
Naći ću te...
Nećeš!Nikad!!!


zadnji atom energije uložila sam u odbranu misli od njega...onog koji mi se predstavljao kao otac...

Elizabeth nije bila dobro, a Emereth je bio jako šutljiv. tako da sam hodala između njih dvoje, šutljiva kao i oni.
razmišljala sam o tome kako me sad sigurno gone bar tri grupe koje je poslao moj otac. Naravno, i moj zaručnik je poslao koju grupu ljudi. Ipak je naš brak bio jako važan. Trebao je ujediniti dvije rastavljene kuće.
Namjestila sam luk i strijele na leđima i nastavila kaskati za mojim sudruzima....